Crni Slez (Malva vulgaris, Malva neglecta)
preuzeto: Zdravlje iz Bozje Apoteke ( Marija Treben)
Crni slez je u narodu poznat i pod imenima gušćernjak, ćureća trava, crni šljez, velika slezovača, planinski slez. Sitnolisni crni slez raste pored plotova i puteva, na razvalinama i starim zidovima, ali i u neposrednoj blizini naseljenih mesta. Ako se nađe daleko od naselja, to je siguran znak da je na tom mestu nekada bio salaš ili kuća.
Šumski crni slez sa krupnim listovima (Malva grandifolia, Malva silvestris) i druge podvrste najviše nalazimo u cvetnim baštama i povrtnjacima. Listovi, cvetovi i stabljike obe vrste sadrže sluz i tanin. Sitnolisni crni slez raste puzavo, a deo stabljike iznad korena malo je drvenast. Listovi su na dugim lisnim drškama, zaobljeni i nazubljeni, a cvetovi su bledoroza do ljubičasti. Plod je okrugao i pljosnat kao pogača. Na selu je malo dece koja se nisu igrala tim “pogačama” ili ih jela. Skupljaju se cvetovi, listovi i stabljike, i to od jula do septembra. Pošto se sušenjem biljke uništavaju sluzne materije, crni slez valja upotrebiti svež, odmah nakon branja mada i osušen ima lekovita svojstva.
Čaj od crnog sleza je efikasan pre svega kod upala sluznica raznih organa u unutrašnjosti organizma; tako je on delotvoran kod gastritisa, kod upala sluznice bešike, želudačno- crevnog kanala i usne šupljine, kao i kod čira na želucu i crevima. U ovom slučaju se od listova crnog sleza i ječma spravlja čorba, i to tako što se ječam najpre skuva, pa prohladi a tek potom dodaju listovi crnog sleza.
Ova čorba se posebno preporučuje kod pluća punih sluzi, kod katara bronhija i kašlja, kao i kod promuklosti, ali i kada je reč o upali grla i krajnika ili o suvoći usta. Da se sluzne materije koje se nalaze u biljci ne bi uništile, crni slez se preko noći potopi u hladnu vodu. Dnevno se pije dve do tri šolje malo ugrejanog čaja, i to u gutljajima. Crni slez doprinosi ozdravljenju čak i kod izuzetno upornog i naizgled neizlečivog emfizema pluća koji često izaziva jako gušenje. Treba piti najmanje tri šolje čaja dnevno, kako je pomenuto, a noću preko pluća i bronhija stavljati obloge od poparenih i dobro ugrejanih listova i cvetova ove lekovite biljke.
Kod nedostatka suzne tečnosti izvanredno su se pokazali kupke i oblozi s mlakim čajem od crnog sleza. Sušenje očiju nije česta pojava, ali je veoma neprijatno i bolesnika u izvesnom smislu čini bespomoćnim.
Kod alergijskih osipa na koži lica koji svrbe i peckaju, umivanje mlakim čajem od crnog sleza veoma prija. Spolja se crni slez upotrebljava kod rana, čireva i otoka nogu ili ruku koji potiču od preloma ili od upala vena. U ovim slučajevima primenjuju se kupke nogu ili ruku (vidi načine upotrebe).
S ovim kupkama sam imala najbolja iskustva. Upravo kod preloma gležnja (skočnog zgloba), kada je on stalno opterećen i otiče, ove kupke se toplo preporučuju.
U našem susedstvu je živela žena koja je nekoliko godina ranije imala prelom nožnog zgloba. Stalno je imala probleme s nogom, pa je tako jednoga dana opet morala da se podvrgne bolničkom lečenju. Srela sam je pošto su je otpustili i videla da jako hramlje, a noga joj je bila otečena do iznad kolena. Iako se koristila štapom, hodala je sporo kao puž. Tada smo zajedno ubrale crnog sleza. Sledećeg dana ova žena je počela da primenjuje kupke nogu. Neću preterati ako vam kažem da joj štap posle nedelju dana više nije bio potreban i da joj je noga izgledala sasvim normalno. Slično je bilo i sa jednom drugom ženom; ona je imala prelom ručnog zgloba i zbog toga je stalno imala tegobe. Koja domaćica i majka uopšte može da poštedi desnu ruku? Svake noći ju je ruka žestoko bolela i tokom dugog perioda svakoga dana oticala. Jednom prilikom, kada sam je srela, savetovala sam joj da uzme crni slez. I u ovom slučaju je brzo došlo do poboljšanja.
Čak i kada je star, čovek ne mora da se pomiri s tim da na otečenoj nozi ima otvorenu ranu. I ovde pomažu kupke od crnog sleza, i to u “savezu” sa listovima bokvice. Ovi se, dobro oprani, u svežem stanju stavljaju na otvorenu ranu. Rana će se zatvoriti preko noći i više se neće otvarati čak i ako je stara deset ili petnaest godina, pa i duže. Ako i vi imate ovakvu otvorenu ranu, pridržavajte se mog saveta i koristite listove bokvice. Iznenadićete se kada vidite kako rana brzo zarasta. I, pri čitanju ovih redaka nemojte više misliti: “Ova gospođa Treben zaista preteruje!” Sve ovo tvrdim na osnovu iskustava koja sam stekla u poslednje vreme.
Sada ću da ispričam jednu priču koja zvuči neverovatno, a ipakje istinita. Zaista je iznenađujuće šta ova mala lekovita biljka, koja puzi po zemlji, može da učini. Jednoga dana sam u Pozorišnom kazinu u Lincu sama sedela za stolom i ručala. Jedna gospođa je sela za moj sto. Iz razgovora sa njom sam saznala da je veoma zabrinuta za svog muža koji je vrlo često morao u bolnicu i koji je gubio glas. Lekari su izbegavali da joj odgovore na pitanja plašeći se da je, ipak, reč o raku grla. “Samo nemojte da se obeshrabrite” rekla sam joj. “Pokušajte sa lekovitim biljkama. Imamo dobri crni slez, koji pomaže kod upale grla. Više puta u toku dana grlo treba ispirati čajem od crnog sleza i, osim toga, čvrste ostatke, pomešane sa brašnom od ječma, u vidu toplih obloga stavljati na grlo i držati preko noći.” Bilo je to jednoga četvrtka. Za stolom smo se stvarno sprijateljile. Izmenjale smo adrese. Sledeće sedmice, u sredu, ova žena me je pozvala telefonom. “Samo me je moj anđeo – čuvar mogao odvesti do Vašeg stola. Mom mužu je sada već bolje. Sve smo radili onako kako ste mi rekli. Imam ćerku lekarku koja živi u Beču. Bila sam je obavestila o svojoj nameri da muža izvedem iz bolnice i da ga lečim lekovitim biljkama. ‘Ako će te to umiriti, majko, učini to’, odgovorila mi je. Najzad sam porazgovarala i sa našim lekarom i on je takođe izjavio da nema ništa protiv lečenja lekovitim biljem. I, tako sam muža dovela kući. Ispirao je grlo čajem od crnog sleza, a ja sam mu pripremala tople obloge za grlo. Pre nekoliko dana čak mu se i glas povratio.” Nedelju dana kasnije stigao je i drugi telefonski poziv: “Mom mužu je dobro. Pun je nade da će se ubrzo vratiti svojim predavanjima. Želela bih još samo da Vas obavestim o tome šta je rekao primarijus pod čijom je kontrolom moj muž kada sam mu sve ispričala: ‘Ova žena treba da dobije zlatni orden!”
Naš čestiti crni slez ne samo da smiruje upalu grla nego leči i zloćudne bolesti grla. U ovakvim slučajevima se dnevno sledovanje od 2,5 litre priprema tako što se na četvrt litre hladne vode stavi puna mala kašika zelja crnog sleza i ostavi da se natapa preko noći. Ujutro se čaj malo zagreje i stavi u termos koji je prethodno ispran vrelom vodom. U toku dana pije se četiri šolje čaja, u gutljajima, dok se ostatak koristi za ispiranje grla. Kod suvoće usta, ždrela i nosa, koji kod bolesnika često izazivaju jaku nervozu, više puta dnevno primenjivati ispiranje. Kupke i oblozi od ovoga čaja s uspehom se primenjuju i kod suvih očiju.
Crni slez, čije se stanište nalazi mahom kod seoskih kuća, danas se sve manje koristi. U nastojanju da se ukloni prljavština i vlaga i da spoljni izgled kuće bude što lepši, ljudi betoniraju ili asfaltiraju površine oko kuće i na taj način crnom slezu onemogućavaju da raste tamo gde mu je prirodno stanište. Zbog toga sve više nestaje biljka koja mnogo pomaže čovečanstvu a za koju ne možemo nikad dosta da se nazahvaljujemo Bogu.
NAČINI UPOTREBE CRNOG SLEZA
Pripremanje čaja: samo hladno natapanje! Jedna puna mala kašika sleza u četvrt litre vode ostavi se preko noći. Ujutro se malo zagreje.
Kupka ruku i nogu: puna pregršt crnog sleza drži se preko noći u 5 litara hladne vode. Sledećeg dana sve se ugreje do temperature koju ruke i noge mogu da podnesu. Kupka traje 20 minuta. Ugrejana, ova voda može da se koristi još dva puta.
Oblozi: biljni ostaci (talog) od pripremanja čaja malo se ugreju u nešto vode i sa ječmenim brašnom pomešaju u kašu. Melem se stavi na pamučnu tkaninu i još topao upotrebi kao oblog.
Recent Comments