U četvrt litre hladne vode preko noći potopiti ravnu malu kašiku korena iđirota. Ujutro malo ugrejati i procediti. Piti po jedan gutljaj neposredno pre i posle svakog obroka – to je šest gutljaja dnevno – i ne prekoračiti ovu dozu!
Osim toga, potrebno je piti čaj od sledeće mešavine: 300 g nevena, 100 g hajdučke trave i 100 g koprive, sve dobro pomešano. Na četvrt litre vode uzeti punu malu kašiku biljne mešavine. Dnevno je potrebno piti 1,5 do 2 litre poparenog čaja. Bolesnik mora, tačno po časovniku, svakih 15 do 20 minuta da pije po gutljaj čaja; na ovaj način će ga želudac optimalno apsorbovati. Iskustvo pokazuje da ovaj čaj brzo otklanja odsustvo apetita kod bolesnika.
Nadalje, od dnevne količine čaja se ujutro, uveče i u podne oduzme se po pola šolje, u nju se doda velika kašika šveden bitera i po polovina se popije pola sata pre i pola sata posle svakog obroka, i to u gutljajima. Ukoliko bolesnik ne bi podneo ovu količinu šveden bitera, neka uzme po malu kašiku.
Da bi ostao topao, čaj čuvati u termos-boci. Preko celog stomaka treba stavljati i oblog sa šveden biterom. Uzeti veliki komad vate i ovlažiti je šveden biterom, pa je u tankom sloju staviti preko stomaka. Bolove ublažava i parni oblog od rastavića. Njega treba primenjivati što češće, na primer svakoga jutra i svakoga popodneva po dva sata, dok bolesnik leži u krevetu, i još tokom cele noći (za oba obloga vidi u Opštem delu).
1. oktobra 1979. je iz Hamburga kod mene došao bračni par Helmut i Berta E. da bi mi zahvalili za pomoć koju su primili posredstvom moje brošure “Zdravlje iz Božje apoteke”. Gospođa Berta E., koja danas ima 53 godine, razbolela se od tumora na materici pošto je pala sa stepenica. Bolest je bila propraćena jakim bolovima. Januara 1977. su je operisali u jednoj hamburškoj klinici, a mišljenje je glasilo: tumor je neizlečiv pošto je srastao sa okolnim tkivom! Nakon sedam nedelja boravka u bolnici i pošto joj je sva kosa opala, otpustili su je februara 1977. godine. Tada je gospođa Berta već znala da boluje od raka. U novembru 1978. su je ponovo primili na istu kliniku. Ovoga puta je usledio rez na desnoj strani stomaka. Opet je stacionarno lečenje trajalo sedam nedelja. Prilikom naknadnog lečenja, u februaru 1979. je utvrđeno da na levoj strani gornjeg dela trbuha ima cistični tumor veličine dečje glave. 20. marta 1979. žena je ponovo bila operisana. Nalaz je nesumnjivo ukazivao na postojanje metastaza. Pacijentkinja je tada već pet nedelja bila na veštačkoj hrani. Poboljšanja nije bilo. Povraćala je čak i kašastu hranu.
Tada je nadležni lekar saopštio suprugu da je stanje njegove žene bezizlazno. Nagli pad telesne težine sa 80 na 62 kg govorio je za sebe. U toj fazi je gospodin E. na poklon dobio moju brošuru “Zdravlje iz Božje apoteke”. Odmah se u jednoj hamburškoj apoteci snabdeo litrom šveden bitera, čajevima od nevena, hajdučke trave i koprive, kao i korenom iđirota. Uz pristanak nadležnog lekara hamburške klinike, bolesnici su preko celog stomaka počeli da stavljaju obloge sa šveden biterom, i to onako kako je bilo opisano u brošuri. Gospođa Berta E. je pila i biljne čajeve i onih šest gutljaja čaja od iđirota.
U roku od 48 sati, nakon neprestane terapije, nastupio je preokret prema poboljšanju koje više niko nije očekivao; iznenađenje i neverica bili su reakcija celog lekarskog tima i svih prisutnih. Posle deset dana, 24. aprila 1979. pacijentkinja je, kako su lekari naveli, u “relativno dobrom stanju” otpuštena sa klinike i upućena na ambulantno lečenje. Još nedeljama po otpuštanju iz bolnice, gospođa E. je bila toliko slaba da nije napuštala krevet. Terapija lekovitim biljkama i čajevima je, naravno, nastavljena. Njeno opšte stanje je iz nedelje u nedelju bivalo sve bolje. Apetit joj je opet bio dobar, a stalno joj se povećavala i telesna težina. Gospodin E. me je kasnije, pismom od 8. avgusta 1979. obavestio da se ovo “čudo” moglo dogoditi samo zahvaljujući blagoslovljenoj ruci Gospoda. Zbog ove činjenice su mnogi njegovi prijatelji, poznanici i rođaci postali ljubitelji lekovitog bilja. Na kraju, Helmut E. između ostalog piše: “Moja žena i ja izričito dozvoljavamo objavljivanje našeg slučaja kako bismo time ulili nadu mnogima kojima je pomoć potrebna.”